HODAM PUTEM KOJI NESTAJE
Hodam putem koji nestaje
Ispod mene vreme prestaje
Duboka jama, koraci lagani
Most koji stalno se ljulja
Olujni vetar snano duva
Nanosi mi pesak u oci
Snaga volje sada me cuva
Da izdrim u ovoj noci
Ambis,ponor koji see
duboko u središte zemlje
Paljivo koracam mostom i nisam siguran u sebe
Ali povratka nema, kasno je i moram stici
Ili ostajem zarobljen u ovom paklu, zarobljen u ovoj prici
Sada, ili nikad, druge šanse
nece biti
Vreme, je protiv mene, borim se sa njim i necu se kriti
Ambis, dubok je i surov, pogledom u njega staje mi dah
Sada, ili nikad, preci cu polako, savladacu strah
Hodam putem koji nestaje,
Oko mene sve je izopaceno
Preterano, bez ikakvog smisla
Neljudsko, izvestaceno
Hiljade lica u oblaku dima
Trude se da prekinu moj put
Ostajem smiren, odupirem se svima
Sve im je uzalud
Ovo je put bez povratka, karta
je u jednom pravcu
Opstanak na tlu samo je jedna karika u lancu
Lagano krecem, hodam putem koji nestaje
Borba tek sledi, za ishod koji vredi, nikada se ne odustaje
Sada, ili nikad, druge šanse
nece biti
Vreme, je protiv mene, borim se sa njim i necu se kriti
Ambis, dubok je i surov, pogledom u njega staje mi dah
Sada, ili nikad, preci cu polako, savladacu strah
Sada, ili nikad, druge šanse
nece biti
Vreme, je protiv mene, borim se sa njim i necu se kriti
Ambis, dubok je i surov, pogledom u njega staje mi dah
Sada, ili nikad, cekati necu, to mora biti
SADA!!!
|